Vizitka 3: Mihael Bađun

Kada bi vam netko rekao da se možete baviti onime o čemu ste oduvijek sanjali i ujedno živjeti od tog istog zanimanja kreirajući vlastite ideje, biste li vjerovali? Kada bi vam netko rekao da možete diplomirati na Akademiji likovnih umjetnosti i odmah dobiti priliku plasirati svoj projekt u javnost, bi li zvučalo suludo, pogotovo ako priču smjestite u sadašnjicu? Naša priča o mladom umjetniku Mihaelu Bađunu posvjedočit će upravo o takvim mogućnostima. Naime, projekt na kojem Mihael još i danas radi, a o kojem ćemo detaljnije kasnije, prepoznalo je Ministarstvo kulture i Mihaelu dodijelilo tromjesečni poticaj za književno stvaralaštvo 2021. godine. Takva prilika za mladog, neafirmiranog umjetnika u najmanju je ruku ohrabrujuća, čak štoviše, garantira da će projekt ugledati svjetlo dana na hrvatskom tlu (jer je poticaj oblik ugovora koji obvezuje umjetnika da dovrši projekt), što nagoviješta (svijetlu) budućnost hrvatske kulture i umjetnosti.

No valjalo bi predstaviti umjetnika i njegovu ideju od početka kako bi nam bilo jasnije da je ovakva prilika plod ustrajnosti i truda. Mihael je pohađao Prvu gimnaziju u Varaždinu te tek pred kraj srednjoškolskog obrazovanja dolazi na ideju da bi školovanje mogao nastaviti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Svjestan problema s kojima se susreću samostalni umjetnici, odlučuje se za nastavnički smjer kako bi imao sigurnost zaposlenja po završetku studija. Na diplomskom studiju odabire smjer grafike, čime se priča usložnjava. U životopisima se Mihael definira kao slikar i autor stripova, ali kakve to veze s grafikom ima? Grafika nudi izborne kolegije Strip 1 i Strip 2 koji su mladom umjetniku omogućili da se posveti likovnom mediju koji ga je intrigirao još dok je bio dijete. Kako sam govori, otac ga je upoznao sa stripom i prenio svoju ljubav prema istom, tako da je imao priliku upoznati stripove još iz razdoblja Jugoslavije, a isto tako je inspiriran revolucionarnim talijanskim autorima stripova Ivom Milazzom i Giancarlom Berardijem te njihovim vestern pričama. Idejni temelji za autorski strip Abadon postavljeni su još 2017. kada Mihael s prijateljem i sukreatorom priče, Denisom Vedakom, odlučuje napisati filmski scenarij. Nositelji radnje dvojica su detektiva čiji se životi isprepleću kada kreću u lov na serijskog ubojicu. Naravno, inspiraciju duguju interesu za kriminalističke filmove. Proces pisanja scenarija trajao je čak dvije godine. Dvojac je napisao dramski tekst od sto pedeset i šest stranica, a onda su došli na ideju da scenarij prebace u medij stripa. Na taj se način, kako nam umjetnik kaže: “Projekt ponovno našao na novom „početkuˮ, u obliku dekonstrukcije scenarija sa svrhom razrade strip albuma Abadon. Sljedeći logičan korak bio je izrada storyboarda, razrađenog prikaza svake stranice, koji je trebao utrti put prema konačnom izgledu stripa. Table storyboarda su bile karakterizirane mnoštvom kadrova izvedenih digitalnom tehnikom u Photoshopu. Budući da se koncept prvotnog storyboarda s mnoštvom kadrova nije „ulovioˮ, slijedio je misaoni proces ponovnog stvaranja vizualnog identiteta stripa. Novo ruho stripa osmišljeno je tako da se broj kadrova svede na minimum, a naracija prepusti prvenstveno vizualnom govoru velikih kadrova, nerijetko i preko cijele stranice stripa.” Za vizualnu sferu stripa zaslužan je Mihael koji se naposlijetku odlučuje za tradicionalne slikarske tehnike, dok digitalne služe samo za završni “tač”. Kako sam umjetnik kaže, očita je dominacija likovnog aspekta jer priča ne probija granice žanra, a likovni izričaj stripa nadovezuje se na slikarski ciklus Glave kojim je brušen “zanat” još na Akademiji. U polju crteža, značajnu je ulogu odigrao i naš domaći crtač stripova, slikar i ilustrator Danijel Žeželj, s čijim radom možemo povući paralele kada govorimo o mračnim scenama. Klasične tehnike prevladale su upravo zbog mogućnosti nijansiranja i sjenčanja rukom koje pridonosi taktilnosti atmosfere, kao i mistici ionako tamnih kadrova. Aspekti poput taktilnosti i zvučnosti važna su karakteristika ovoga stripa jer strip, iako lišen didaskalija, njima daje dodatne informacije o ambijentu i ugođaju, a upravo neizrečene stavke omogućuju čitatelju da upiše vlastitu interpretaciju, da pokuša čitati između redaka ili pretpostaviti daljnji slijed događaja. Osim slikarskim tehnikama, važnost shvaćanja naracije očituje se i karakterizacijom i  prikazom likova. Detalji poput izraza lica i držanja tijela ponovno prešutno otkrivaju podatke o naraciji koje autor s namjerom ostavlja i čini nas, čitatelje, sukreatorima značenja. Čak se i različitim oblicima govornih oblačića pokušava dočarati zvučna domena, ako svaki lik ima svoj oblačić, on očito predstavlja njegovu boju glasa ili raspoloženje.

Karakterizacija likova nikako nije crno-bijela. Bađun govori kako mu je važno da likovi nose radnju, a kako bi se to moglo ostvariti, prijeko je potrebno da likovi budu realni, životni, da im se pripisuju osobine s kojima se svakodnevno susrećemo. Likovna karakterizacija vrlo je pogodna za prikaz nama omraženih ili potisnutih crta ličnosti, služi osvještavanju ljudskih nesavršenosti, naših nesavršenosti i prihvaćanja činjenice da je svatko ispod kože krvav. To pak dovodi do poistovjećivanja čitatelja, približavanja književnosti, koja je nekad težila hermetičnosti, i otvaranja književnosti prema nekoj novoj publici. Likovno djelo kao takvo ipak želi podcrtati neke pouke pa si može dopustiti dozu karikiranja radi isticanja razlika između, primjerice, dobra i zla. Možemo još jednom zaključiti da je puno implikacija prisutno upravo s ciljem uključivanja čitateljske imaginacije. Složila sam se s umjetnikom da rad ima, ili bi trebao imati, mogućnost da sam priča. Na kraju krajeva, čar likovne, književne ili glazbene umjetnosti jest višeznačje, misticizam, duhovnost i mogućnost pronalaženja sebe u njoj.

Iako strip Abadon kao cjelovito djelo još nije izdan, već je imao svoju “pretpremijeru” na dvjema samostalnim izložbama, jednoj u Zagrebu, a drugoj u Mihaelovom rodnom Varaždinu. Ono što je zanimljivo u vezi tih izlaganja jest pristup. Pristup kojim se nastoje pokazati samo isječci, pojedine gotove stranice stripa bez mogućnosti praćenja radnje. Vjerujem da je upravo takav pristup probudio još veći interes publike da prolista čitavo djelo, a kao netko tko je dobio uvid u prvo poglavlje, uvjerena sam da neće biti razočarani. Strip Abadon podijeljen je na dva albuma od sto pedeset stranica, a cjelokupna radnja raspoređena je na osam zasebnih poglavlja. Prvi od dva albuma svjetlo dana trebao bi ugledati još ove godine. Proces stvaranja traje već više od dvije godine, započeo je još za vrijeme pohađanja Akademije i ujedno poslužio kao tema Bađunova diplomskog rada. Mentorica rada i osnivačica kolegija Strip 1 i Strip 2, na kojima se umjetnik ponovno okrenuo omiljenom mediju, Ines Krasić, u suradnji s kolegom Zlatanom Vehabovićem sugerirala je suvremeni slikarski pristup s velikim kadrovima. Rad na kolegiju donio je umjetniku i poznanstva s nekim od vodećih imena strip-scene koja će zasigurno u budućem radu biti od koristi.

Prisjetimo se da je scenarij prvotno pisan za medij filma. Svestrani umjetnik otkriva kako je stripom objedinio svoju ljubav prema pisanju, slikanju i, naravno, stripu, ali nada se da će napisati filmski scenarij koji će zaživjeti na platnu istoimenog medija. Ne preza ni pred potencijalnom opcijom pisanja po narudžbama, gleda to kao izazov i shvaća da su takve prilike realnije za mladog umjetnika u usponu. Ipak, svjestan je ograničenja koja dolaze s tuđim scenarijima te ističe da je za njega neraskidiva veza literarnog i vizualnog: “Dok pišem vlastite priče ujedno i vizualiziram.” Mihaelova je karijera još na početku, a njegova priča odiše optimizmom koji i sam Mihael prognozira za našu likovnu scenu. Inspirirani Mihaelovim uspjehom, završiti možemo s klišejom prema kojemu snovi nekada doista postaju stvarnost!

ANTONIA BUTI

 

Poveznice
Moglo bi te zanimati