Virtualna galerija Akademija (VGA) platforma je stvorena od studenata za studente s ciljem dematerijalizacije studentskog kreativnog stvaralaštva te umrežavanja budućih likovnjaka i kustosa. Četvrto izdanje izložbe zatvara se 8.11.2022. godine, a imat ćete priliku posjetiti izložbu u četiri velika grada: Zagreb (Galerija LEXART), Rijeka (Galerija SKC), Osijek (Galerija Knifer) i Splitu (Galerija Kocka). U nastavku saznajte više o radovima umjetnika koje očekujemo na zatvaranju projekta VGA 04. 

Hena Crnović - Misli

Početna je zamisao imitacije spontanih, nepromišljenih crteža i šara dovela studenticu riječke Akademije primijenjenih umjetnosti Henu Crnović do poigravanja problematikom unutarnjeg i podsvjesnog. Slobodnim pokretom ruke te bez puno razmišljanja o konačnom rezultatu, nesvjesne se misli obično zabilježavaju kemijskom na papiru, odnosno crtežom, dok autorica u svom eksperimentalnom crtežu pod nazivom Misli imitaciju nesvjesnog prikazuje tehnikom šivanja. Ona na bijeloj plahti iglom i raznobojnim koncem stvara, kako sama tvrdi, „apstraktnu igru pokreta i misli“. Uz prednju stranu plahte s urednim šavovima, rad uključuje i stražnju stranu s “neurednim“ koncima, čime njegova dvostranost simbolizira vanjštinu i unutarnje stanje.

Marko Mrvoš - Stepenice

Djelovanje studenta riječke Akademije primijenjenih umjetnosti Marka Mrvoša proteže se od grafičkog dizajna, produciranja videa te skulpturiranja digitalnog i virtualnog materijala. Koristeći se 3D softverom, Mrvoš izrađuje video pod nazivom Stepenice po uzoru na one postojeće hrvatskog arhitekta Josipa Pičmana. Inspirirane životom arhitekta, njegovim rastom i padom, stepenice su dinamično fragmentarno osvijetljene do samoga vrha kada postaju cjelovite, a pozornost se tada usmjerava prema Pičmanovom tragičnom kraju života. Kroz vizualni i auditivni medij, iskustvo je podređeno stvarnome životu. Stepenice, prema riječima samog autora, „simboliziraju veselje i radost. Tamu i mrak. Život i smrt.“

Anamarija Kvas – Feelings

Prepoznatljiva po mediju stripa, studentica grafike na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Anamarija Kvas, u svojim se radovima najčešće bavi stereotipima te donosi priče o queer likovima koji stvaraju svoj vlastiti prostor u suvremenom društvenom kontekstu. Za vrijeme pandemije COVID-19 autorica ostvaruje studentsku razmjenu na Akademiji likovnih umjetnosti u Leipzigu kada nastaje strip pod nazivom Feelings. S misli o važnosti i težnji za bliskošću, Kvas na osam listova papira tehnikom prešanog ugljena oslikava trenutke početka ljubavi. Govoreći o radu, sama autorica ističe kako „svaki kadar opisuje jedan osjećaj i na metafizički način prikazuje trenutke u kojima iskrena ljubav upotpunjuje dušu dvaju tijela.“

Petra Radić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Mirna Gusić – Deep down

Teško je ne izgubiti se u podvodnom svijetu Mirne Gusić, u njezinom čudesnom akvariju u kojemu se zbilja i mašta neprestano isprepliću. Promišljajući o tragu kojeg čovjek ostavlja na svijet te sve većem zagađenju istoga, autorica je u ciklusu grafičkih listova Deep down odlučila predočiti postapokaliptični svijet nakon nestanka ljudske vrste te svijeta kakvog poznajemo. Imajući u vidu sposobnost prirode da se uvijek iznova obnavlja, kompoziciju ovih grafika čine stvarne dubokomorske vrste te groteskni “hibridi” nastali mutiranjem životinja s otpadom koji je postao dio njihova staništa. Detalji crvene boje služe kao upozorenje promatračima, budući da upravo oni naglašavaju taj ljudski trag koji je unio promjenu u ovaj nadrealistički ekosustav.

Katarina Kocijan – San: Nepoznati jezik

„Prvo pravilo: Ništa se ne baca.

Drugo pravilo: Prepoznati potencijal u tuđem otpadu.

Treće pravilo: Uzeti ga iz smeća na kiparstvu, restaurirati, intervenirati i potpisati.“

Slijedeći vlastita pravila, Katarina Kocijan uspješno transformira tuđi otpad u eklektično umjetničko djelo. Razbijeno staklo, okrhnuti okvir te isječak pisma čine tek detalje novonastale cjeline; cjeline u čijem se kontekstu oni više ne čine neželjenima ili odbačenima. Sada, oni poprimaju skladnu estetiku te postaju objet trouvé. Čak se i naziv rada San: Nepoznati jezik čini sazdan od nasumice odabranih riječi. Ipak, pažljiviji pogled uočit će upravo te riječi napisane krasopisom na fragmentu pisma. Sve više i više, ovo djelo poprima smisao, te postaje harmoničnom cjelinom.

Lara Kraš - Koke

U hrvatskom jeziku za različite motive i pojmove ponekad koristimo istu riječ. Zaintrigirana efektom homonimije, Lara Kraš odlučila je istražiti pojam “koka” koji se ujedno koristi kao naziv za ženu i za kokoš. Iako ih krasi ista imenica, žensko tijelo nam je uglavnom poznato kao elegantno i lijepo, dok truplo kokoši shvaćamo pomalo morbidno, te zasigurno ne estetski ugodno kao tijelo žene – unatoč njihovoj fizičkoj sličnosti. Rad Koke sastoji se od tri silikonska trupla peradi, koja su postavljena u poze inače smatrane privlačnima za ženska tijela. Ovakva igra, u kombinaciji s modnim dodacima, stvara uvrnut i apsurdan prikaz femme fatala. “Vidi ove koke! Prave ljepotice!”

Lea Labrović – Sondiranje

Naše društvo neprestano je zasipano “šokantnim” vijestima. Baš jedna takva udarna vijest izvještava o padu letećeg tanjura u diorami Sondiranje. Ali, budnije oko će primijetiti kako ova priča mora biti starijeg datuma, jer letjelica stoji napuštena, prekrivena raslinjem i grafitima. Djelo Lee Labrović istražuje upravo šok efekt kojeg suvremeno čovječanstvo neprestano traži. Svakodnevno suočeni sa “senzacijama”, ljudi su postali desenzibilizirani na mnoge stvari. Međutim, kad se pojavi nešto novo i revolucionarno ono uspijeva zaokupiti pažnju društva na određeno vrijeme, samo kako bi nedugo zatim palo u zaborav. Tako ovaj leteći tanjur, zaboravljen nakon početnog interesa, polako postaje dijelom svakodnevnog okoliša. Sjećate li se Vi posljednje udarne vijesti koju ste pročitali? A one prije nje?

Petra Pavetić Kranjčec – Amorfit – fragmenti II

Biti amorfan znači imati neodređen oblik, biti bezobličan. Premda su meke skulpture Petre Pavetić Kranjčec ugodne na dodir, i napravljene od svakodnevnih materijala (od najlonskih čarapa i poliesterskog punjenja za jastuke), one upravo svojom amorfnošću izazivaju osjećaj neugode. Polazna točka ovog djela jest rad engleske antropologinje Mary Douglas. Ona je tijekom proučavanja anomalija došla do zaključka kako stvari koje nisu u odnosu u kakvom trebaju biti, ili u kakvom mi očekujemo da budu, vrlo lako pobuđuju već spomenutu nelagodu. Na taj je način efekt rada Amorfija – fragmenti II opravdan jer iako nas istanjene mase naglašenog volumena asociraju na dijelove ljudskog tijela, one i dalje ostaju neprepoznatljive te su izvan nama uobičajenog konteksta. Osjećaj gađenja dodatno je naglašen dodavanjem elemenata dlaka, koje kad primjerice nisu dio tjemena, viđene su kao nešto odurno.

Nika Dobrić, University of Groningen

Gabriela Ilić - Forme

Linija – ploha – boja –  oblik polazišni su elementi likovnog stvaralaštva. Gabriela Ilić u radu Forme uzima navedene osnovne elemente te ih suprotstavlja, istražujući spoj između slučajnosti i sklada. Na stvaranje ju, kako sama kaže, potiče interes i potreba za apstrakcijom. Rad se sastoji od grafika izrađenih u tehnici reservagea (tzv. sugar lift), koja je također poznata kao tehnika odstupanjem, a njenim je korištenjem moguće postizanje tonskih gradacija i stvaranje teksture. Raspored boja slobodan je, koji u kombinaciji s kontrastnim linijama tvori organske kompozicije amorfnog karaktera i snažnog kolorističkog efekta. Kao u prirodi, koja iz kaosa tvori sklad, u Formama iz slučajnosti proizlazi ravnoteža. Oblici sami po sebi nemaju značenje već u njima promatrač može pronaći poznate likove ili figure, kao što djeca maštovito interpretiraju forme oblaka. 

Nataša Takač - Međuprostor

Pitanje kamo naš duh ide kada spava već stoljećima inspirira umjetnike. Od Rafaela do Magrittea, san je prikazivan kroz niz figuralnih ili apstraktnih motiva. Autorica Nataša Takač kao odgovor na to pitanje bira psihološki pristup te u svome radu vizualizira san kroz njegove faze. Četiri kompozicije poliptiha Međuprostor predstavljaju faze sna, kroz koje tijelo svaku noć tijelo prolazi u intervalima tokom spavanja: dvije REM i dvije NREM faze. REM fazu karakteriziraju brzi pokreti očiju, dok NREM fazu prepoznajemo po smirenoj moždanoj i fiziološkoj aktivnosti. Duljina ovih faza i njihov simbolički značaj izraženi su u kompozicijama i samim dimenzijama dijelova poliptiha. Ovi crteži izrađeni olovkom na papiru prikazuju ljudske figure i nedefinirane prostore, negdje između sna i jave, u međuprostoru.

Ante Dujmović – Počivao u miru Božjem OPET!

„Ubit ću se“, izjava je koja se često može čuti kada su ljudi suočeni s ispitima, predajama, rokovima za vrijeme svog studentskog života, ali i zapravo i u svim trenutcima kada nam je svega previše. U većini se slučajeva ovu izjavu uzima kao frazu, izgovaranu u trenutku frustracije. No, umjetnik Ante Dujmović metaforički je provodi do kraja te ju iskorištava kao priliku za ponovnim početkom. Dana 13. svibnja 2021. ispred ALU Jabukovca održava performans vlastitog sprovoda. Dekadencija i smrt ovdje iskorištava za kreaciju. Izjednačenjem uništenja i stvaranja, umjetnik gura samoga sebe da napusti ono propalo te krene dalje. Vrijeme pod zemljom svojevrsna je sinkopa u stvaralaštvu, trenutak u kojemu se umjetnik udaljava od fizičkog da bi se suočio sa onime što stvara: „Kroz svoje radove upoznajem i gradim sebe kroz destrukciju onoga sto mislim, do kreacije onoga što je.“ Nakon ove smrti dolazi i uskrsnuće. Dana 2. studenog u galeriji Kocka u Splitu posjetitelji će moći svjedočiti drugom Antinom pokopu. Iako se ponovni pokop može činiti protivnim ideji ponovnog rođenja, ovime se pažnja usmjerava na prirodnu fluktuaciju čovjekova rada i stvaranja. Svojevrsno uskrsnuće koje opet vodi ka sprovodu ukazuje na to da umjetnik nije bog, niti stroj koji može stvarati neprestano i u punoj moći, već da stvaralaštvo ipak ima svoj tok, popraćen usponima i padovima.

Dora Meštrović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu