U današnjem intervjuu upoznajemo lik i djelo Emanuele Lekić – ovogodišnje dobitnice Nagrade publike u sklopu 14. Erste fragmenata. Riječ je o obećavajućoj mladoj umjetnici koja nam je pružila bolji uvid u motivacije za stvaranje te podijelila iskustva formalnog obrazovanja u različitim sredinama, a još ponešto otkrijte u intervjuu.

Predstavi se. 

Ja sam Emanuela Lekić i trenutno sam studentica na četvrtoj godini preddiplomskog studija slikarstva. U umjetničkom radu među glavnom tematikom izdvojila bih portrete i groteske suvremenog čovjeka kao i njegove pozicije u društvu. Takve se teme provlače u mojem stvaralaštvu, a cinizam koji iz određenih radova proizlazi svojevrsna je kritika kolektiva u kojem se nalazimo. Trenutačno se bavim serijom slika u kojoj kroz portrete propitkujem mjesto čovjeka u društvu i njegovu potragu za identitetom. Ta je tema svakodnevna i neistrošna, a svjedoci smo vremena u kojem vlastitost identiteta nije na cijeni. Sama ta borba između stavova koje želim prenijeti kroz svoj rad i artikulacija osobnih emocija trenutno su mi glavna okupacija. Najčešće koristim tehniku ulja na platnu kroz koju se najprirodnije izražavam, ali  volim eksperimentirati i manipuliranjem različitih tehnika, ovisno o tematici.

Prvotno si upisala studij slikarstva u Rijeci – kada i kako je došlo do promjene akademija? Možeš li usporediti umjetničku atmosferu Rijeke i Zagreba?

Nakon završetka opće gimnazije na Krku nisam bila previše informirana o akademijama i bilo mi je najbitnije zapravo započeti likovno obrazovanje, a Rijeka mi se relacijski činila kao najlogičniji izbor. Godinu dana sam studirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti gdje sam upoznala jako puno i dalje mi dragih prijatelja i odličnih umjetnika. Studij u Rijeci nije bio toliko loš koliko me privlačila stoljetna tradicija zagrebačke akademije te je upravo to bio razlog zašto sam se već nakon prve godine odlučila preseliti u Zagreb i tamo nastaviti studij. Što se tiče umjetničke atmosfere, Zagreb je naravno življi po tom pitanju i ima puno više umjetničkih događaja, ali mislim da se u Rijeci stvari polako ali sigurno mijenjaju.

Dio svog studija si također provela na razmjeni u Češkoj – kakva iskustva od tamo nosiš? Uviđaš li veće razlike u pristupu studiranja? Što bi istaknula kao najvažniju stvar koju si tamo naučila?

U Prag sam otišla krajem prošle godine potaknuta stvaranjem hrvatskih ekspresionista koji su tamo studirali i koji su poprilično utjecali na moj rad i odnos prema slikarstvu. Primijetila sam da je akademija, iako s dugom tradicijom, podosta promijenila način prenošenja znanja. Neki kolegiji su doduše odgovarali učenju kojeg sam očekivala, no slikarski odsjek akademije me razočarao svojim zanemarivanjem tradicionalnog učenja. Slikalo se dosta malo, a većim bi se dijelom pričalo o radu negoli zapravo slikalo. Najvažnija stvar koju sam tamo naučila je samostalnost – par mjeseci života u kulturnom središtu Češke i razmjena ideja sa studentima iz cijele Europe me definitivno obogatila, što umjetnički, što osobno.

Predstavi svoj prijavljeni rad. Kada i kako je on nastao? Predstavlja li on širi ciklus ili je novitet u tvome stvaralaštvu?

Svađa je rad iz jedne dosta svježe serije na kojoj trenutno radim. Nastao je početkom ove godine, a slikan je tradicionalnom tehnikom ulja na dasci. Rad prikazuje jednu banalnu školsku situaciju/scenu nizanja učenika. Školska fotografija je izmanipulirana rezanjem kadra i naglašavanjem ekspresija lica učenika koja su kroz sliku psihološki okarakterizirana i uključuju moj osobni doživljaj tog razdoblja. Takav jedan prizor,  smješten u slikarski kontekst dobiva novu dimenziju – ocrtava karaktere svakog učenika te njihove međusobne odnose.

Kako je došlo do odluke o prijavljivanju, kako si se odlučila upravo za ovaj rad, a kako si se snašla s dokumentacijom? Koja su bila očekivanja?

Nisam imala previše iskustva s prijavljivanjem rada na neki natječaj i odlučila sam to promijeniti, a Erste fragmenti su se činili kao sjajna prilika za to. Odabrala sam rad Svađa jer sam smatrala da je bio dobar presjek onoga čim se inače bavim u svojim radovima. Što se tiče papirologije, bilo je poprilično jednostavno i nisam imala puno problema s tim. A što se tiče očekivanja, pa iskreno, naravno, uvijek postoji nada da će rad biti odabran, ali vrlo brzo nakon prijave nisam razmišljala o tome.

Kakva ti se čini cjelokupna selekcija? Postoji li neki umjetnik/ica kojeg bi istaknula? Uviđaš li kroz ovakve manifestacije određene tendencije i trendove u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti?

Vrlo mi se sviđa cjelokupna selekcija jer pokazuje presjek sadašnje, najnovije generacije likovne scene u Hrvatskoj te obuhvaća vrlo različite stilove i načine razmišljanja. Zanimljivo je bilo vidjeti, u kontekstu jedne izložbe, čime se mladi umjetnici u Hrvatskoj bave i koja su njihova razmišljanja na svijet i umjetnost.

Osvojila si Nagradu publike. Kako si se u tome trenutku osjećala, je li ti takva ‘pobjeda’ bila draža? Kako te ovakvo priznanje oplemenjuje

Svakako polaskano i sretno. Vrlo je važno da slika stvori interakciju s publikom, a znati da je moja slika doprijela do tolikog broja ljudi i da je odabrana od strane publike mi puno znači. Vjerujem da je to zato što se lako poistovjetiti sa slikom školske scene, sjetiti se tadašnjeg doživljaja obrazovanja i života.

Erste fragmenti djeluju već niz godina – gdje vidiš njihovu poziciju u ukupnoj kulturi Hrvatske, to jest kako vidiš njihovu relevantnost u gradnji identiteta mladih umjetnika, njihovog poticanja i ohrabrivanja?

Kao mladoj i neafirmiranoj umjetnici prvenstveno mi je želja bila da moj rad bude izložen javnosti i da se kroz ovakav natječaj na neki način i predstavim. Dakako, dodatna motivacija je i financijske prirode, budući da je za daljnje stvaralaštvo materijalna podrška neophodna za svakog umjetnika. Erste fragmenti su sa svojim stručnim žirijem kroz godine otkupili popriličan broj radova sada već priznatih umjetnika. Ta činjenica dokazuje kvalitetu izbora i čini svakog novoizabranog umjetnika ponosnim. Smatram da bi u Hrvatskoj trebalo postojati više natječaja ovakvog tipa.

Emanuelin daljnji radi možete pratiti na njenom Instagram profilu.
Naslovna slika: Pogled s balkona, Emanuela Lekić.
Sve reprodukcije ustupila je umjetnica.