Dobro nam poznati Erste fragmenti i ove su godine, četrnaeste zaredom, donijeli kvalitetan i divergentan presjek umjetničkih ostvarenja naših mladih umjetnika, a jedna je od njih već znana Marija Matić. Ovogodišnju dobitnicu Nagrade Iva Vraneković – umjetnik umjetnikuu sklopu Salona mladih, ali i Grand Prixa Erstea odlučili smo bolje upoznati. Što nam je otkrila o radu i očekivanju, kao i svom viđenju kulture, pročitajte u intervjuu.
Predstavi se i svoje prijavljene radove. Kada i kako su oni nastali?
Ja sam Marija Matić i na Erste fragmentima predstavila sam se radovima Dvije glave i Odrastanje.
Trebalo mi je dugo da dođem do rezultata samih radova. Premda radim brzo i rad mi nastane kroz dan, do toga da budem sigurna trebalo mi je puno vremena i puno rada. Pokušavam raditi tako da samu sebe iznenadim kroz proces. Zato volim slikati na velikim formatima gdje razlijevam boju koja ide svojim tokom, dok je s druge strane crtež koji je u kontroli.
Kako je došlo do odluke o prijavljivanju, kako si odabrala među mnoštvom svojih radova, a kako si se snašla s ukupnim procesom prijave. Koja su bila očekivanja?
Do odluke je došlo brzo, što je slučaj i s prijavljivanjem na druge natječaje. Treba se prijavljivati i biti uporan. Radove za natječaj odabrala sam prema osjećaju, nisam osoba koja puno razmišlja. Prijava za sam natječaj vrlo je jednostavna gdje uz maksimalno tri rada prilažemo kratak životopis i kvalitetne fotografije radova. Svi se nadaju i očekuju da će proći, zato se i prijavljujemo jer vjerujemo u svoj rad.
Kako vidiš ovakvu inicijativu poticanja mladih umjetnika? Koje su njene prednosti (i/ili mane) te blagodati za izabrane umjetnike/ce?
Ova je inicijativa jedna od rijetkih koja otkupljuje radove mladih umjetnika. Takvih bi projekata trebalo biti više. Mladi ljudi ponekad ostanu sami te se moraju osloniti na sebe i svoje izvore prihoda što zna biti vrlo teško. Prednost je, prije svega, biti viđen jer ovaj projekt ima snažno oglašavanje. I, naravno, financijska podrška kroz otkupljeni rad.
Kakva ti se čini cjelokupna selekcija? Postoji li neki umjetnik/ca kojeg bi istaknula? Uviđaš li kroz ovakve manifestacije određene tendencije i trendove u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti?
Ovogodišnja cjelokupna selekcija raznovrsna je i vizualno jaka. Od odabranih autora istaknula bih Grgura Akrapa, mislim da je on jedan od najboljih slikara mlađe generacije. Teško je sagledati scenu i shvatiti u kojem se pravcu kreće. Ima toliko novih mladih umjetnika i živimo u svijetu gdje nam društvene mreže omogućuju da vidimo rad prije nego što će on negdje biti izložen. Smatram da nam nedostaje iščekivanje nečije izložbe i znatiželja u kojem pravcu kreće netko čiji rad poštujemo i volimo. Mislim da je i dalje poželjna primitivna ljepota u radu – ljudi rijetko na zidu žele rad zbog kojeg će plakati. Ni jedan umjetnik ne bi trebao biti obeshrabren, previše ima ljudi na svijetu da bi se brinuti.
Osvojila si Grand Prix. Kako si se u tom trenutku osjećala? Kako te ovakvo priznanje oplemenjuje? Kako na njega gledaš i kako ga tumačiš ?
Osjećala sam se presretno i ponosno. Svake se godine prijavljuje ogroman broj ljudi i nevjerojatno mi je da sam izabrana. Svi mi toliko vremena provedemo boreći se za stvari koje su nam bitne u životu i koje volimo i s vremenom se dogodi priznanje i pohvala za uporan rad i trud. Mislim da je ovo priznanje poticaj za daljnji rad i priznanje onoga što sam do sada radila.
Erste fragmenti djeluju već niz godina – gdje vidiš njihovu poziciju u ukupnoj kulturi Hrvatske, to jest kako vidiš njihovu relevantnost u gradnji identiteta mladih umjetnika, njihovog poticanja i ohrabrivanja?
Mislim da mladi uz podršku idu prema napretku. Rad i upornost ono je što nas definira. Pa tako Erste fragmenti svakako svojom pozicijom guraju likovnu scenu prema naprijed.
Kako ćeš ovaj financijski poticaj Erstea iskoristiti u budućnosti? Planiraš li kakvu rezidenciju, novi projekt?
Za 2019. pripremam dvije samostalne izložbe pa ću tako iskoristiti financijski poticaj.
Kako vidiš činjenicu da je tvoj rad otkupljen i bit će čuvan, a ljudi će u njemu svakodnevno uživati? Kako gledaš na tu novu funkciju svojih radova?
Taj je dio veliki iskorak za svakog mladog umjetnika. Izložbe su vrijedan trenutak u našim životima, ali one imaju kraj. Rad koji je čuvan i izložen u prostoru druga je priča jer se povezuje s drugim ljudima što je umjetniku i cilj. Teško mi je pojmiti odlazak radova jer su toliko dugo bili dio mene, a sada ih dajem drugim ljudima na kritiku, osjećaj. Ipak, presretna sam jer je to dio onoga što radimo.
Tvoji Maleni gotovo su postali tvoj zaštitni znak o čemu nam najbolje svjedoči brojnost nedavnih izložbi. Kakve su bile reakcije na njih? Planiraš li se s njima nastaviti baviti ili si u procesu otkrivanja novih motiva, izvedbe i sličnog?
Reakcije na Malene bile su nešto novo, više-manje pozitivne. Maleni su bili dio mog odrastanja, a sada krećem prema odrasloj dobi gdje me čovjek i dalje inspirira. Ne mogu sa sigurnošću reći gdje će me odvesti ovo na čemu trenutno radim. Bitna mi je intima i kako nešto što je jako osobno može komunicirati s nekim tko ne zna ništa o mome životu, o meni.
Marijin rad detaljnije možete otkriti na stranici ili ju pratiti putem Instagram profila.
Naslovna fotografija: Karla Jurić za Erste fragmente
Ostale fotografije ustupljene od strane umjetnice.
