Cash and Carry kao točka susreta

Razgovor s Jelenom Kovačev i Miom Matijević

Svakog proljeća nastavnički odjel Akademije likovnih umjetnosti širom otvara svoja vrata cjelodnevnom manifestacijom Cash and Carry13. izdanje ovog projekta koji je nezaobilazno mjesto svakom ljubitelju umjetnosti, ove će se godine odviti 6. svibnja od 10 do 22 sata na adresi Jabukovac 10. Posjetitelji će moći ući u ateljee, doživjeti radni prostor studenata i vidjeti njihove radove od skica do završenih djela. Događaj organiziraju svi studenti treće godine nastavničkog odjela uz podršku profesora i mentora, kroz koju razvijaju vještine ostvarivanja raznih vidova suradnje. Bitan aspekt Cash and Carryja je i njegov višeslojan humanitarni karakter koji studenti već godinama njeguju. Više o cijelom projektu saznajte u intervjuu s ovogodišnjim organizatoricama Jelenom Kovačev i Miom Matijević s kojima smo razgovarali u udobnosti njihove klase.

Svake godine je koncept Cash and Carryja malo drugačiji, kako ste ga osmislili ove godine?

Jelena: Zamislili smo da bude povezano sa pojmom jabuke, kako smo ipak na Jabukovcu.

Mia: Zapravo to nije neka tema, nego smo to izdvojili kao neku posebnost. Tako smo i napravili maskotu.

Jelena: Da, ta maskota će biti neka vrsta promocije, hodat će po gradu i dijeliti letke. Nekako smo se dosjetili toga i odlučili da nam to bude neka posebnost. Bit će to vrlo duhovita pojava.

Mia: Bit će povezano i s plakatom i sa svim ostalim materijalima. Svake godine uvede se nešto novo, dugo smo razmišljale o tome što bi to moglo biti.

Jelena: Pokušavamo time povećati posjećenost, da ljudi malo osjete taj duh, tih ateljea i da se povežemo više sa studentima drugih fakulteta.

U zadnje vrijeme se dosta govori o slaboj povezanosti studenata Akademija i studenata povijesti umjetnosti. Mislite li da je Cash and Carry mjesto gdje se ta povezanost može ojačati?

Mia: Da, mislim da je to jako bitno, jer na završnoj izložbi to bude sve koncentrirano u Ilici, puno ljudi ne dolaze ovdje. Cash and Carry daje još neku posebnu mogućnost. I baš to što se održava cijeli dan, ljudi razgovaraju i zapravo je uvijek nekako euforično i veselo. Mislim da se baš tada mogu stvarati neke nove ideje. Jer što se vidimo, vidimo se na hodnicima Filozofskog. Zapravo je neobično što toliko ljudi tad dođe, Akademija je ipak relativno nedostupna, navrh brda.

Kako izgleda ovogodišnji program?

Jelena: Na Cash and Carryju će biti više izložaba, svaka se klasa i svaka se godina (od druge godine) predstavlja. U Akt-sali bit će izložba s maratona crtanja. On odvija se svake godine i traje 24 sata i to u ovim prostorima. Ove godine je trajao 12 sati i odvijao se tijekom vikenda 22. i 23. 4. Dođu ljudi sa svih smjerova i zada se jedna tema.

Mia: Jako je aktivno, i to je također vrlo dobro za povezivanje ljudi s različitih odsjeka jer se družimo cijeli dan.

Jelena: To je zapravo jedan društveni događaj povezivanja i razmjenjivanja ideja, uvijek se raspravlja o različitim stvarima. Zapravo je super jer imaš taj neki rok i u njemu izbaciš sve što imaš u sebi. Zanimljivo je kad se dogode takve stvari. Također, kao i prošle godine sudjelovat će udruga Dignitas, s projektom ‘Crni linorez, svjetla budućnost’. Radi se o projektu u kojem prijavom na natječaj mogu sudjelovati svi studenti Akademije. Rade se kvadratni linorezi s temom neke pozitive. Prošle godine su se grafike izlagale dolje kod porte u jednoj maloj prostoriji. Odabere se par radova koji se onda otiskuju na majice. Ta udruga pomaže studentima sa slabijim imovinskim stanjem, pa se novac od prodanih majica i grafika donira za potrebe te udruge.

Mia: Da, a u hodniku radimo humanitarnu izložbu za Centar za autizam. Svaki student da po dva svoja rada i na taj način svi sudjeluju. 

Jelena: Sudjeluje još udruga Zamisli koja pomaže studentima s invaliditetom, financira asistente i rješava probleme koji se tiču samog faksa. Doći će nam jedan student slikarstva, Alen Kusamović, i održati nam radionicu slikanja ustima, dakle slikanje na malo drugačiji način.

Mia: Zapravo Cash and Carry ima više tih dimenzija humanitarnih izložaba.

Jelena: Da, po mom osobnom mišljenju najbitnije je da skupimo dovoljno novaca u ove humanitarne svrhe.

Mia: To je zapravo bit i poanta ovoga, humanitarni karakter.

Kakve nas još radionice očekuju ove godine?

Jelena: Što se radionica tiče, bit će još par osim Alenove. One su predviđene kao dječje, ali uvijek ohrabrujemo ljude da se pridruže i često dođu ljudi i isprobaju, pa je ona ustvari otvorena za sve. Bit će još jedna slikarska radionica koju će voditi Matea Šiprak gdje će se raditi na komadima drveta i drugim materijalima i jedna kiparska koju će voditi Ivana Pašut gdje će se raditi sa glinamolom. Također, bit će još jedna radionica kao nastavak Maratona crtanja, nastavljanje priče crtežom. Malo nekonvencionalnog tipa jer će se održavati u ateljeu jednog od studenta, Domagoja Hmure. Ona će biti interaktivnog tipa.

Mia: Doslovno će svi moći sudjelovati usput.

Jelena: Tako je, posjetitelj će moći intervenirati na crtežu nekog drugog, to će se posložiti i nastat će jedna velika slika. Bit će i jedna mala retrospektiva, ‘Retroperspektiva’ na kojoj će biti izložene fotografije diplomskih radova studenata kroz godine. Taj je dio više kao najava obzirom da se ove godine održava 110 godišnjica Akademije likovnih umjetnosti.

Mia: Zapravo, ideja profesora Rašića je bila da se na taj način uključe ti bivši studenti, da se pokaže kako komuniciraju i surađuju.

Jelena: Da, da se vidi bogatstvo stvaralaštva na ovom odsjeku. Dosta ljudi nije upoznato s tim što se radi na nastavničkom odsjeku, pa pokušavamo razbiti neke predrasude. Da se da neka posveta.

Nastavljaju li se još neka popratna događanja koja su prošle godine predstavljena?

Jelena: Da, ove godine se nastavljaju intervencije u okolišu od prošle godine koje vodi Jelena Petric. Nećemo otkriti o čemu se točno radi, već pozivamo posjetitelje da sami istražuju prostor. Bit će predstavljen jedan projekt koji je započeo prošle godine. Naime, student Marko Dajak, Chez pokušava približiti street art posjetiteljima i studentima akademije, jer kao ulična umjetnost ona nije dio Akademije, već je nešto slobodno. Projekt je već započet i zove se ‘Zidić’.

Mia: Lonac isto trenutno obnavlja svoju ribu u šumi koju je napravio za deveti Cash and Carry.

Jelena: Također, i friz koji slikamo u klasi je jedan dio programa i bit će označen na mapama koje ćemo dijeliti, zajedno sa svim ostalim događanjima.

Kako će izgledati ovogodišnji glazbeni program?

Jelena: Nastupat će Marko i Darko, dečki koji su debitirali na našem Cash and Carryju i ovo im je već peta godina da nastupaju. To je bio njihov prvi nastup i drago nam je da se vraćaju, jako smo im zahvalni jer im baš ne možemo platiti.

Mia: Da, jednako kao što i mi to humanitarno organiziramo i cijele godine se radi na tome, na taj način rade i bendovi koji dođu.

Jelena: To je suradnja svih mladih ljudi koji još nisu ništa. Nismo ni umjetnici, niti nastavnici, oni još nisu poznati glazbenici…

Mia: Zapravo je zanimljivo koliko se uz kreativnost puno može postići s malo financija.

Jelena: Da, cure će voditi radionice a nisu još nastavnici, to se sve isprepliće i svi smo tu zajedno u tome i potpomažemo se i surađujemo. Dolaze nam Jeboton, Vibrica, Točka 65, Gambit, Implied complex,Vlado Remeš, Rusti, naša studentica Ema Puček sa svojim bendom 4coustic, Marina Elezović, Mačkodlak… Oni su isto studenti Akademije, to nam je super jer se opet na jedan način povezujemo. Bit će zabavan program, ima različitih žanrova, sve smo pomiješali.

Kakvo vam je bilo iskustvo organiziranja ovakvog događaja?

Mia: Ovo nam je prvo susretanje s nekim stvarima, primjerice na početku uopće nismo imali pojam o tome kako trebamo dobiti sponzore, i tako nekakvi dijelovi koji uopće nisu vezani uz struku. Sve smo učili putem, uz pomoć profesora i pogotovo studenata koji su već prošli kroz to. Ali odlično je iskustvo, pogotovo ako ubuduće budemo htjeli sudjelovati u nekakvim organizacijama.

Jelena: Da, i profesori nam daju dosta veliku slobodu i da je to baš zato da se snađemo, da naučimo sami iako se savjetujemo i s njima i sa studentima četvrte godine. Mislim da je to dobro iskustvo koje će nam pomoći za poslije te da i dalje radimo ovakve stvari. Nama je to kao izvannastavni predmet.

Mia: Prošle godine je bilo toliko puno posjetitelja, a mi to želimo nastaviti. Zapravo je to ono što bi se trebalo jako puno i događati ovdje, da studenti koji se bave nečim organiziraju još dodatne manifestacije, baš tako kako bi oni učili i kako bi druge upoznavali sa svojim radom.

Jelena: Mislim da je najbitnija ta povratna informacija, jer mi smo ovdje zapravo jako izolirani. Razgovaraš sa studentima i to je sve jedan svijet i ne možeš izaći iz toga. A kad dođu ljudi sa različitih strana, to ti daje neku drugu sliku o tvom radu, o onom što ti radiš, o tome što drugi ljudi rade. To i nama širi sliku, ali i njima.

Mia: Za kraj, pozivamo sve ljude da dođu, ako imaju bilo kakvog interesa za umjetnost ili za bilo što vezano za ovaj događaj. Bilo bi lijepo da se na ovaj način ostvaruje komunikacija i da se na taj način gradi kulturno-umjetnička scena. Zajedno smo jači i baš to, umjetnici ne mogu bez povjesničara umjetnosti i naopako, pa ovako pokušavamo osnažiti tu komunikaciju. Bilo bi lijepo da sve izađe izvan malih krugova i da šira javnost ima veći doticaj s umjetnošću, da si malo obogate živote.

Jelena: Naša želja je da ovakvih projekata ima što više, da se povežemo i sa publikom i sa drugim studentima povijesti umjetnosti, ali i šire.

Moglo bi te zanimati