Povodom otvaranja izložbe Dan za danom u Galeriji Nova, na kojoj su svoje radove predstavili BAD.co, Vahida Ramjukić i Dejan Došljak te Mladen Stilinović u četvrtak 3. ožujka 2016. održana je radionica dokumentarnog veza pod vodstvom beogradske umjetnice i aktivistice Vahide Ramujkić. Općenito, dokumentarni vez fenomen je koji su u Kairu 2008. godine započeli Vahida Ramujkić i Aviv Kuglanski u sklopu projekta Moda i Identitet; istraživanje i akcija, a otad su ostvarili i brojne druge projekte i radionice. Svrha je takvog projekta dokumentiranje društvene zbilje, suvremenih zbivanja i lokalnih realnosti pomoću jedne tradicionalne tehnike – veza.
S radionice (ljubaznošću WHW-a)
Koliko je važan socijalni čimbenik u ostvarenju projekta i nastanku umjetničkog djela, govori činjenica da se izrada dokumentarnog veza odvija na javnom mjestu, bila to ulica ili neka vrsta ureda, gdje umjetnik može neposredno promatrati okolinu, a isto tako je i prolaznicima omogućeno da sudjeluju povjeravajući umjetnicima svoje probleme i brige ili pak razmjenjujući mišljenja o aktualnim zbivanjima. Tako su, primjerice, u jednom beogradskom kvartu stanovnici dolazili žaleći se na različite probleme koje su umjetnici bodom bilježili tako da bi izvezli početno slovo riječi koja predstavlja određen problem, a na kraju sve povezali u jednu veliku tapiseriju ljudskih briga i preokupacija, kako nam je prepričala Vahida.
Radionica održana u Galeriji Nova, u kojoj sam i sama sudjelovala, služila je više kao vježba i uvod u projekt dokumentarnog veza za čiju realizaciju, naravno, treba mnogo više vremena od jedne večeri. Sudionici, sa ili bez iskustva u vezenju, imali su zadatak na komadiću tkanine jednom linijom spojiti dvije točke, koristeći konac u boji po izboru. Izgled linije nije bio zadan – mogla je biti zakrivljena, izlomljena, tvoriti različite oblike poput cvijeća ili krugova. Kasnije smo međusobno razmijenili tkanine i dopunjavali radove jedni drugima. Jedna od ključnih stavki radionice bila je izabrati temu koju će individualni radovi predstavljati u cjelini, što nije bio nimalo jednostavan zadatak.
Kako je vezenje započelo, tako se razvila i konverzacija među sudionicima, a tražeći temu, diskutirali smo o brojim aktualnim zbivanjima, ponajviše o onima u kulturi – ministru Hasanbegoviću, inicijativi Kulturnjaci 2016 te nedavno održanoj tribini u Novinarskom domu, ali i o pravima radnika i načinu funkcioniranja radne grupe koju smo u tom trenutku i sami formirali. Iako se nismo odlučili ni za jednu konkretnu temu, ipak je jedna stvar svim predloženim temama bila zajednička, a to je kolektivno djelovanje u ostvarivanju zajedničkog cilja. Nakon izvezivanja linija po tkaninama, došlo je vrijeme za spajanje u cjelinu. Bilo je jako zanimljivo gledati kako se združivanjem tkanina neke linije nastavljaju tvoreći neprekinute velike linije ili se spajajući u jedinstvene oblike. Cilj ove radionice nije bilo samo ostvariti likovno djelo, već ostaviti trag naših razgovora i individualnim vještinama provesti zajedničku akciju. Oko zaključka smo se brzo složili – cjelina je izgledala mnogo bolje nego zasebni fragmenti.
O projektu i izložbi možete još pročitati na službenoj stranici WHW kolektiva
S otvorenja izložbe Dan za danom, Foto: Ivan Kuharić (ljubaznošću WHW-a)