Vera Nikolić, Leo Junek i Nikolićevo Prekrižje naziv je izložbe otvorene 31. ožujka u Radničkoj galeriji. Izložba dvaju cijenjenih hrvatskih umjetnika, slikarice i barunice Vere Nikolić Podrinske te slikara Lea Juneka koji je vrhunac svoje karijere dosegao u Francuskoj, donosi priču o njihovim pravcima slikarskog izraza i zajedničkim kreativnim dijalozima započetima na Prekrižju, imanju obitelji Nikolić.
Foto ljubaznošću Radničke Galerije
Izložba obuhvaća nekoliko autoportreta, portreta i pejzaža spomenutih umjetnika, obiteljske fotografije Vere Nikolić i transkript pisma u kojemu Junek navodi popis svojih djela u vlasništvu slikarice. Vera Nikolić, rođena 1886. godine kći je hrvatskog podbana Vladimira baruna Nikolića i Elle barunice Scotti, koji su imali posjed na sjeveru Zagreba gdje se danas nalazi zgrada Predsjednika Republike. Počevši s crticama iz biografije Vere Nikolić, njena se povijest prepričava u fotografijama slikarice i njene obitelji. Nadalje, njen životni rad prikazan je umjetničkim djelima, portretima radnika s njenog imanjakoje slika kao jednostavne ljude sa zemlje. Među njima velik broj čine portreti žena različite životne dobi, pa tako neki prikazuju djevojke s maramom oko glave i takozvane vincilirke, radnice u vinogradima. Portreti i seoski prizori postavljeni su u izložbeni prostor s lijeve strane, a pejzaži s desne, tako da se u samom središtu susreću slike i Vere Nikolić i Lea Juneka, kao glavna ideja postava i kao spoj životnih i slikarskih puteva dvaju umjetnika.
Kao pripadnica plemićke obitelji, Vera Nikolić imala je sredstva i mogućnosti za unaprijeđenje svog likovnog obrazovanja. Bila je učenica Otona Ivekovića, slikarstvo je studirala i u Beču, a u Pariz je često putovala i školovala se kod André Lhota. Koliko je njen rad bio prepoznat govori činjenica da je izlagala u Parizu, gdje je surađivala s Junekom 1937. godine te u Americi. Slikarica je na svom posjedu u Prekrižju ugošćivala brojne umjetnike, stvarajući s njima i pomažući kolegama slikarima. Tako je u Juneku našla pripravnog suradnika u traženju novog izraza suvremenih gledanja na slikarstvo, kako navodi njena biografija. Leo Junek, poznat i po svom francuskom imenu Lorris Junec, rođen je 1899. godine u Zagrebu gdje je živio do 1925. kada se trajno preselio u Pariz. Junek je nakon školovanja u sjemeništu najprije upisao Pravni fakultet u Zagrebu, od čega je nakon godinu dana i odustao kako bi se školovao na Akademiji likovnih umjetnosti, te u isto vrijeme učio kod Vere Nikolić. Diplomirao je u klasi Ljube Babića, a 1925. godine odlazi u Pariz, odakle se više nije vraćao u domovinu. Navodno je njegov odlazak u Pariz financijski potpomogla upravo Vera Nikolić.
I nakon Junekovog odlaska, slikarski putovi ovih dvaju umjetnika nastavili su se razvijati i preplitati u određenoj mjeri. Dokaz njihova kontakta jest suradnja za vrijeme Verinog boravka u Parizu, iste godine kada nastaje i Portret nagog dječaka, koji je vjerojatno naslikala Vera. Ipak, na poleđini je napisano Junekovo ime i 1937. godina, što bi također moglo značiti da je slika plod njihove suradnje. Tomu u prilog ide i činjenica da se u slici prepoznaje koloristička izgradnja volumena, karakteristična za Junekova djela. Njegov utjecaj na slikaricu nezaobilazan je u primjeru slike Pisar iz 1942. godine. Gledajući je, gotovo je nemoguće u isti mah ne pomisliti na Crtača, najpoznatiju Junekovu sliku, koja predstavlja vrhunac kolorizma njegovog slikarstva i koja je, kako je Gamulin tvrdio, prethodnica tašističkim, odnosno enformelističkim tendencijama u Francuskoj. Nastala dvije godine nakon Crtača, slika Pisar, načinjena u nekoliko mrlja, uljem na platnu, smatra se interpretacijom Junekovog djela. Od 1940-ih Vera Nikolić ulazi u fazu izrazitog kolorizma. Pod utjecajem Cézannea volumen gradi gotovo isključivo bojama, dok preciznost i čistoća linije postaju sve manje prisutni elementi u slikarstvu. To se jasno može vidjeti u primjerima kao što su slike Kesten i Berači.
Nikolić i Junek došli su iz različitih društvenih krugova, a njihovi životni putovi kretali su se u različitom smjeru što je ostavilo odraz i u slikarstvu. Dok Vera Nikolić slika Sljeme, svoja polja i vincilire, ostavljajući time spomen na Prekrižje i svoje rodno mjesto, Junek pak, zaljubljen u Pariz, izražava impresionistički doživljaj Seine na tragu Cézannea. Ipak, Junekovo učenje slikarskog umijeća na Prekrižju ostavilo je neizbrisiv trag u djelima ovih dvaju umjetnika, koji su u potrazi za vlastitim likovnim izričajem učili jedno od drugog. Ovom izložbom nisu predstavljena samo pojedinačna umjetnička djela hrvatskih slikara, već i vrlo zanimljiva priča o preplitanju i razvoju njihovih putova, što govori o činjenici koliko se jedan umjetnik može inspirirati i pronaći likovni izričaj uz pomoć drugog.
Izložba u Radničkoj galeriji otvorena je do 7. svibnja.
Fotografija naslovnice ljubaznošću Radničke Galerije
