U nedjelju, 3. travnja, Arheološki muzej u Zagrebu od 10 do 13 sati ponudio je svojim posjetiteljima besplatan ulaz i vodstvo izložbom Aquae Iasae – nova otkrića iz rimskog razdoblja na području Varaždinskih Toplica. U AMZ-u ju je moguće pogledati od 11. prosinca 2015. godine i tako se upoznati s rezultatima arheoloških istraživanja koja su na tom lokalitetu provedena od 2011. do 2014. godine.

U gradskom parku Varaždinskih Toplica nalazi se prirodni izvor ljekovite termalne vode uz koji se od 1. do 4. stoljeća smjestilo rimsko naselje Aquae Iasae. Kako i samo ime kaže, nastalo je na prostoru autohtonog panonskog plemena Jasa.

Javni dio naselja s izraženom kultno-lječilišnom namjenom izgrađen je upravo oko izvora. Taj kompleks rimske arhitekture zauzima površinu od 6000 m2, a od 1953. godine ga sustavno istražuje Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu. Sastoji se od kupališnog dijela (kupalište i bazilika) te svetišta s hramovima oko izvora vode koji je „ograđen“ izvorišnim bazenom. Ti su dijelovi nastali i po potrebi su obnavljani kroz više faza gradnje tijekom spomenutog vremena.

Iako je izložba na prvom katu, već tirkizna boja na hodniku ispred ulaza, koja inače krasi sve zidove postava, i nekoliko nalaza uvode promatrača u priču o rimskim termama. Tamo su uglavnom žrtvenici, natpisi ili reljefne ploče koje su bile preteške za prijenos.

Među njima je najzanimljiviji mramorni reljef s božanstvima zdravlja i liječništva – bogom Eskulapom, njegovom kćeri Salus i malim sinom Telesforom (za kojega se vjerovalo da donosi oporavak) između njih. Osim iznimne umjetničke kvalitete, ploča je važna jer iznad i ispod reljefa sadrži natpis s molbama za zdravlje i pobjede cara Karakale. Dok su božanska lica Salus i Telesfora prikazana karakteristično idealizirano, Eskulapov se lik razlikuje od svoje uobičajene ikonografije za vrijeme grčkog, helenističkog i rimskog razdoblja. Zreli, stariji muškarac ovdje postaje mladenačka figura u punoj životnoj snazi, s portretnim karakteristikama. Usporedbom crta lica i naglašenom emocijom s Karakalinih portreta, istraživači vjeruju da je upravo lice tog cara, samo u ovom slučaju s bradom, prikazano u licu Eskulapa. Moguće je dakle, da je sam car običavao dolaziti u Aquae Iasae, ili barem da je ploča nastala na njegovu inicijativu. Reljef je datiran na kraj 213./početak 214. godine.

Novija istraživanja rimskog arhitektonskog kompleksa u Varaždinskim Toplicama donijela su mnoge iznimno vrijedne nalaze koji su predstavljeni na katu u nekoliko prostorija, počevši s općenitim informacijama o lokalitetu, njegovim tlocrtima i fotografijama. Kupalište i svetište iz 1. stoljeća nadograđeni su i povećani u 2. stoljeću. Značajna obnova dogodila se i u 4. stoljeću te su dijelovi kompleksa te starosti najbolje očuvani. Otkriveni su zidovi visine 2-2,5 m s freskama na kojima prevladavaju biljni motivi (npr. cvijeće i vinova loza) i raznobojna polja te rijedak slučaj kompletno sačuvanog hipokausta, rimskog sustava podnog i zidnog grijanja. Bazilika koja je prvenstveno bila kupališna, krajem 4. stoljeća pretvara se u kršćansku, što dokazuje u njoj nađena freska s glavom sveca.

Svetišta su uvijek građena oko izvora vode, gdje je stanovništvo zahvaljivalo, molilo za oporavak i prinosilo zavjetne darove nimfama, zaštitnicama i personifikacijama ljekovite vode i izvora. Zato je njima i posvećeno najviše natpisa i reljefa. Širom Rimskog Carstva one su slično prikazivane, kao mlade djevojke gole do pasa, s plaštom koji im klizi niz bokove i raznim vodenim atributima. Prisutna su dva tipa: u stajećem položaju kod kojeg je kompozicija po uzoru na tri Gracije, a ikonografija po uzoru na Afroditu (sa školjkom ili tijekom krunjenja), te u sjedećem. Često se ističe središnja nimfa, dok su dvije bočne uglavnom slične.

Osim nimfama, zahvale su se upućivale i ostalim božanstvima. Eskulap, Salus i Telesfor su već spomenuti, no skulpture, reljefi i natpisi dokazuju razvitak mnogih drugih kultova.

Među značajnijim nalazima svakako su dobrim dijelom očuvana skulptura boga Apolona te gornji dio skulpture njegove sestre blizanke Dijane. Apolon je poznat i kao bog liječništva, no u ovome je slučaju prikazan kao Apolon Sol, a Dijana kao Diana Luna, što upućuje na isto vrijeme njihova nastanka (vjerojatno 3. stoljeće). Osim toga, Apolon uz sebe ima i delfijski tronožac, svoj proročki atribut, pa istraživači razmišljaju o mogućem mjestu proricanja u naselju Aquae Iasae. Inače je bio čest slučaj proročišta uz izvore, a isparavanje vode, maglica koja potom nastaje i vjetar koju ju raznosi… Nije teško zamisliti takav mističan ugođaj, zar ne?

Gotovo cijeli monumentalni kip božice Minerve s postamentom i posvetom otkriven je 1967. godine u svetištu oko izvorišnog bazena. Njegov se original nalazi u Zavičajnom muzeju u Varaždinskim Toplicama, a u AMZ-u je trenutno izložena kopija. Pronađen je i žrtvenik koji je posvetila ista osoba koja je dala napraviti Minervinu statuu, što svjedoči da su se neki ljudi u lječilište vraćali više puta.

Nova su istraživanja dokazala i postojanje egipatskih kultova Izide i Serapisa, koji su također štovani u svrhu zdravlja. Pretpostavlja se da su došli s prostora današnjeg Ptuja (antički Poetovio) jer su Aquae Iasae bile njihovo glavno lječilište. Pronađeni su npr. žrtvenik posvećen njima, reljef božice Izide-Fortune (često je takvo povezivanje božanstava, a posvete Fortuni prisutne su i zasebno) te kapitel koji odudara od ostalih i ima motive slične egipatskima. Zbog njega se razmišlja da je možda jedan dio svetišta bio posebno uređen za egipatske bogove.

Reljef s trima nimfama, Venerom i malim Amorom odražava snažne kultove plodnosti te uz Izidu, Fortunu i Minervu veliki značaj ženskih kultova. U terme se dakle, nije dolazilo samo sa željama za izliječenjem ozljeda, već i ženskih bolesti te molbama za plodnost.

Jedini koji nije zavjetnog karaktera je reljef s portretom bračnog para Aurelije i Aurelija te se smatra da su oni bili donatori svetištu.

Većina reljefa, natpisa i žrtvenika pripadaju periodu 2. i 3. stoljeća, a za vrijeme obnove u 4. stoljeću iskorišteni su kao građevinski materijal jer je s pojavom kršćanstva došlo do gašenja ranijih kultova. U komadima ih je nađeno više od 50 pa je njihovo sastavljanje za istraživače bilo poput slaganja puzzli.

Izrađivali su ih lokalni majstori pod jakim rimskim utjecajem, od mramora iz Slovenije ili jeftinijeg domaćeg litotamnijskog vapnenca. Raznih su veličina, ovisno o mogućnosti naručitelja, što dokazuje da su u toplice dolazili ljudi iz više staleža, i bogatiji i siromašniji.

Od metalnih nalaza zanimljivo je čak 17 000 rimskih novčića koji su se ubacivali kao votivni darovi nimfama u „sveti izvor“. Među većinom brončanih, nalaze se i četiri zlatna novčića. Jedan od njih najvrijedniji je nalaz koji su arheolozi našli na lokalitetu. Radi se o zlatnom aureju (aureus) cara Klaudija II. Gotskog. Kovan je u Sisciji i tek drugi poznati primjerak ovog tipa.

Osim kovanica, ubacivao se metalan i jantaran nakit, ali i posuđe. Prstenje s motivom Kristovog monograma iz izvorišnog bazena, unatoč gašenju većine starijih kultova, dokazuje suživot kršćanstva i rimskog kulta izvora.

Najstariji je nalaz novac cara Augusta iz 29. godine prije Krista, pronađen u konstrukciji oko izvora, ali istraživači smatraju kako on nije dokaz života naselja i prije 1. stoljeća, već samo korištenja starijeg novca u kasnijim razdobljima.

Sve navedeno, uz još mnogo važnih nalaza, fotografija iskopavanja i konzervatorsko-restauratorskih procesa, 3D modela kompleksa i virtualne „šetnje“ svetištem moguće je vidjeti prilikom bilo kojeg dolaska na ovu izložbu. Ipak, trebalo je doći upravo u nedjelju 3. travnja. Osim besplatnog ulaza i vodstva koje je držala autorica Dora Kušan Špalj, AMZ je organizirao besplatne radionice i sadržaje.

Pri samome dolasku na prvi kat Muzeja, posjetitelje je dočekalo rimsko vino začinjeno medom, datuljama, lovorom i paprom, a u ostalim su prostorijama bile izrada nakita i rimskih uljanica te oblačenje u rimsku odjeću. Najmlađi su mogli obojiti slike pojedinih reljefa, pisati po voštanim pločicama i igrati rimske igre s orasima. Unatoč svemu tome, očito im se najviše svidjela oprema za virtualnu stvarnost i mogućnost „hodanja“ rimskim svetištem jer je tamo cijelo vrijeme bio najveći red.

Uz ovu kvalitetnu izložbu nažalost se veže i jedan problem. Obzirom da Muzej u Varaždinskim Toplicama nema dovoljno prostora, nalazi za sada nemaju kamo. Planira se gradnja izložbenog prostora na samome lokalitetu (jedan je prijedlog prikazan na fotografijama na kraju izložbe), no on, naravno, ne može biti realiziran na vrijeme.

Nadajmo se da će se neko privremeno rješenje naći, jer ovako vrijedan arheološki materijal zaslužuje adekvatan smještaj koji bi ga čim bolje zaštitio i očuvao.

Izložba je otvorena do 23. travnja 2016. godine, a može se posjetiti utorkom, srijedom, petkom i subotom od 10 do 18 sati, četvrtkom od 10 do 20 sati te nedjeljom od 10 do 13 sati.

Autorica izložbe Dora Kušan Špalj
Postav izložbe Nikolina Jelavić Mitrović, Katarina Štok Pretnar

Fotografije ljubaznošću Arheološkog muzeja u Zagrebu