U Modernoj galeriji je 15.3. otvorena izložba ‘Dražen Trogrlić – Intimni univerzum 2000. – 2015.‘. Na izložbi je predstavljeno stotinjak djela nastalih u posljednjih petnaest godina. Dražen Trogrlić rođen je 1958. godine u Varaždinu, a rodni grad, obiteljsko okruženje i komunikacija s prirodom već su od djetinjstva utjecali na njegovo buduće stvaralaštvo. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu specijalizirao je slikarstvo te od 1984. samostalno izlaže. Vješto barata raznim tehnikama – od onih tradicionalnih, poput slikarstva, crteža, skulpture i grafike; do novih medija, odnosno instalacija.
Dražen Trogrlić, Intimni univerzum 2000. – 2015., foto Goran Vranić
Često stvara radove u ciklusima, a njima izražava vlastita promišljanja o ciklusu života i prirode te njihovim tokovima i mijenama, prenoseći svoje doživljaje i emocije u svoja djela. Iako figurativne teme prikazuje apstraktno – pojednostavljene do čistih, osnovnih oblika i linija, uspijeva ih uskladiti s tehnikom u kojoj ih stvara. Najbolji primjer te usklađenosti je instalacija ‘Zviježđa Mediterana’ koja je napravljena od tonda osvijetljenog Murano stakla, a izložena je u središnjoj dvorani Moderne galerije. Njen opis nam donosi Tonko Maroević: ”Kako li se tek odan svjetlosnim emanacijama i sam pretvorio definitivno u „hvatača svjetla“ kad je otkrio i počeo koristiti staklo kao gradivo i tvar svojih objekata! Jer staklo poziva i priziva svjetlo, nudi mu svoju srž da ga prožme, a svoju epidermu da ga odbljesne… Zračnost svjetlosti i prozirnost staklosti kao da se nalaze s onu stranu zemnih ograničenja i sile teže, nužno upućuju na kozmičke, astralne protege i transcendentalna, spiritualna značenja…”
Dražen Trogrlić, Intimni univerzum 2000. – 2015., foto Goran Vranić
Dražen Trogrlić, Intimni univerzum 2000. – 2015., foto Goran Vranić
Tematikom Mediterana bavi se i u ciklusu slika Mediteranski zapisi iz 2010., u kojem morske pejzaže prikazuje organičkom apstrakcijom u kojoj su dominantni plavi i žuti tonovi. U ciklusu Magični vrt iz 2011. ponovo se bavi prikazima prirode, ovaj put u tehnici tuša u boji s kojim stvara raznobojne crte, dok pozadina zadržava nevinu bjelinu.
Kroz tri ciklusa nastala između 2003. i 2005. – Traseri prostora, Skriveni prostori i Prekinut prostor izražava metafizičko poimanje prostora. Traseri prostora (2003.) su kadrovi svijetlih, prigušenih tonova s upisanim tamnijim, dominantnim linijama, a Prekinuti prostori (2008.) su rađeni usitnjenim potezima tušem i perom, koji se zasnivaju na jakim kontrastima bijele i crne.
Skulpture Dražena Trogrlića prenose univerzalne ljudske emocije i osjećajne impresije. Često im daje lirski intonirane nazive koji ih osnažuju pjesničkim slikama te potiču maštu i osjetila promatrača. Njegove skulpture u kamenu su monolitne i reducirane na osnovne oblike, a u njihovoj sličnosti nadgrobnim spomenicima možemo uočiti utjecaj djetinjstva i čestih posjeta varaždinskom groblju. U njih unosi i element svjetla, kojeg opisuje na sljedeći način: “Problematiziranje svjetla dosta je dugo u fiksaciji moga stvaranja, a ono što je vezano uz svjetlo referira se na skulpture u mramoru, specifičnom po svojoj obradi i strukturi u kojoj se nalaze kristali. Ako skulptura poštuje svjetlo, započinje dematerijalizacija, od tuda je problematiziranje počelo.” Tijekom 2000. godine radi ciklus skulptura Zaleđene misli, apstraktne konstrukcije koje nastaju kombinacijom stakla i čelika. U njih također unosi prostorni element svjetla – staklo prihvaća i propušta svjetlo, a čelik ga reflektira.
Moglo bi se reći da su sva Trogrlićeva djela, izvedena u širokom spektru materijala i tehnika, u svojim temeljima povezana organičkom apstrakcijom autorovih promišljanja o temeljnim životnim sadržajima te uspješno objedinjuju racionalni i meditativni princip.
Izložba se može posjetiti do 17. travnja 2016.
