Lažni sjaj krivotvorenih umjetnina

Postoje vrhunski slikari, ali i vrhunski imitatori, kao i oni koji ipak nisu toliko vješti kao što su mislili. Njihova se (ne)djela relativno brzo otkriju. U prostoriji Kneževe palače u Zadru do kraja je mjeseca otvorena mala izložba o krivotvorenim umjetninama pod nazivom Ljepota lažnog sjaja. Cilj je postava je upozoriti kupce na opasnosti koje vrebaju pri kupnji umjetničkog djela te apelirati na sve buduće i potencijalne kolekcionare da prije same kupnje zatraže stručnu pomoć neke institucije ili stručnjaka koji će provjeriti autentičnosti željenoga djela. Muzej je zbirku počeo sakupljati prije nekoliko godina surađujući s policijom kad je odlučeno da se djela ne uništavaju, već da postanu izlošci Muzeja policije.

Svatko tko malo bolje poznaje opus određenog umjetnika trebao bi zaključiti da se radi o krivotvorini. Ipak, nije uvijek sve tako jednostavno. Događa se da i najvećim stručnjacima promakne kroz prste obična imitacija. Vjerojatno najslavniji suvremeni krivotvoritelj, Wolfgang Beltracchi, poznat je javnosti i kao Robin Hood umjetnosti. Stručnjacima su trebale godine da otkriju da se iza nekih od najskupocjenije prodanih djela krije upravo on. Beltracchi je, međutim, izjavio kako se ne osjeća kriminalcem, već da je glupavo iskoristio svoj talent.
Na zadarskoj izložbi neka se djela posebno ističu. Promatrajući ih malo bolje, posjetitelj će shvatiti da nešto nije kako bi trebalo biti. S druge strane, nekad je teško raspoznati vještu imitaciju te je potreban autor ili netko iz njegove obitelji tko će odmah shvatiti da se ne radi o autentičnom djelu. Takav je slučaj i na ovoj izložbi, barem kod domaćih umjetnika, dok su druge umjetnine morale prolaziti krozposebne provjere u Hrvatskom restauratorskom zavodu.

Kako otkriti da je riječ o krivotvorini? Kao što i sam muzej savjetuje, najsigurniji korak je stručna pomoć. Krivotvorina se najčešće prepoznaje prema tome što autor zaboravlja na neki detalj ili ga pogrešno interpretira, čime zanemaruje ono što je tipično za umjetnika kojeg želi imitirati – Ludwig Mies van der Rohe je rekao: ”Bog je u detaljima”. Također, krivotvoritelj se može poslužiti i tehnikom dodavanja nekih novih elemenata, zbog kojih djelo može izgledati kao da je prethodilo finalnoj verziji. Uspješni krivotvoritelji poput Beltracchija znaju da za stvaranje (savršene) krivotvorine nije dovoljan samo talent. Potrebno je napraviti i malo istraživanje o autoru; primjerice kakve je kistove koristio, koje boje i slično. Ukoliko je riječ o starijem djelu, stvari se dodatno zakompliciraju i tada postaje bitan svaki detalj, od platna, oznaka, okvira, do boja koje su se u određeno vrijeme koristile ili tehnike slikanja.

Zahvaljujući sve naprednijoj tehnologiji, danas je sve teže zavarati javnost. Neke od krivotvorina koje su izložene u Zadru otkrivene su fizikalnom analizom, snimanjem UV fluoroscencijom i drugim metodama. Fizikalna analiza ili XRF je nedestruktina metoda koja pobuđuje atome ispitanog uzorka rentgenskim zračenjem, što za rezultat ima fluorescentno zračenje iz materijala. Tim se zračenjem može brzo utvrditi o kojem je elementu riječ, odnosno od čega je sastavljen uzorak koji se ispituje. Na sličan način, snimanjem UV fluorescencijom različiti će materijali biti obojani različitom bojom. Starije lazure fluoresciraju u zelenim nijansama, a starije boje i pigmenti inače fluoresciraju jače od novijih.
Na zadarskoj izložbi djela će nas uglavnom vjerno, bar na prvi pogled, podsjetiti na autentične autore. Zanimljivo je pokušati uočiti razlike i vidjeti koliko dobro poznajemo umjetnike i njihove specifične načine slikanja.

Izložbu možete pogledati još samo do 31. kolovoza!