Neža Knez slovenska je umjetnica raznovrsnog opusa rođena 1990. godine u Ljubljani. Diplomirala je na Odsjeku kiparstva na Akademiji za lijepe umjetnosti i dizajn Sveučilišta u Ljubljani. Sudjelovala je u brojnim grupnim izložbama u Sloveniji i inozemstvu, ali je priredila i nekoliko samostalnih izložbi djela u kojima je koristila različite medije – zvuk, video prikaz, skulpturu, fotografiju, crtež i performans.
Prvu samostalnu izložbu u Zagrebu Neža Knez imala je u Galeriji AŽ od 13. do 30. travnja 2019. godine kada je predstavila dva starija rada („Rupa“ iz 2016. te „Kvadrat/Square“ iz 2018. godine) te jedan nastao posebno za taj prostor („Autobusna stanica“, 2019.). Prema rNežinim riječima, izložba je nastala kao produkt zanimanja za svakodnevicu i vanjski svijet jer je kao umjetnica uvijek djelovala u vanjskom prostoru, nikad u ateljeu. Tamo je dobivala ideje kako i što stvarati.
Djelo „Square“ („Kvadrat“) nastalo je tijekom umjetničinog dvomjesečnog boravka u New Yorku 2018. godine, a radilo se o javnoj akciji čišćenja kvadrata ulice na bruklinskoj aveniji Broadway. Ispred zgrade u kojoj je živjela odabrala je jedan kvadratni isječak na ulici te ga kroz 22 dana svakim danom od 8 do 9 i 30 sati ujutro čistila. Za upravo ovakvo djelo odlučila se jer je htjela izvući neku akciju, neko više značenje „performansa“ kao medija. Iako su joj u New Yorku nudili atelje u kojem bi mogla stvarati, to je odbila jer je htjela upoznati mjesto i kulturu u koju je došla te tako steći novo iskustvo. Prostor u kojem je obitavala i ulicu opisuje kao živopisan spoj buke, galame i mnoštva ljudi.
U Galeriji AŽ, odnosno u jednom odvojenom praznom prostoru galerije, djelo „Square“ bilo je izloženo tako što su duž jedne strane zida nanizane fotografije kvadrata kojeg je umjetnica čistila, a svaki je prikazivao određeni stupanj napretka. Na susjednoj strani zida prikazivao se video uradak. To je bio dokumentarni trinaestominutni videozapis koji prikazuje ljude s kojima se susretala prilikom izvođenja djela te zapise njihovih misli i reakcije. Mnogi prolaznici zastali su i promatrali što umjetnica radi te su je ispitivali koja je svrha svega toga. Međutim, Neža Knez navodi kako nije željela s njima slobodno razgovarati i objašnjavati, već bi im samo odgovorila da želi imati čistu cestu.
Dakle, 22 fotografije prikazuju svaki dan njenog procesa čišćenja kvadrata. Većina prikazuje samo kvadrat, no na pojedinima se i vide slučajni prolaznici. Rekla bih da je svrha fotografiranja primarno dokumentarna, odnosno kako bi se obilježio cijeli postupak i nastanak performansa jer je svaka fotografija različita i jedinstvena, ali zato moglo bi joj se pridodati i slikarsko značenje. Umjetnica je navela kako ju je prvenstveno zanimao javni prostor, posebno objekti u njemu, no ovdje je posredstvom performansa u javnom prostoru postigla mnoge i različite reakcije ljudi te tako više ušla u traženje smisla i percipiranja javnog prostora.
Osim navedenih fotografija, na izložbi je bio prikazan i videozapis. Videozapis je trinaestominutni dokumentarni prikaz ponajviše vlastitih promišljanja pojedinaca o performansu umjetnice. U uratku se prikazuju njeni sustanari koji daju vlastiti stav o čišćenju kvadrata te pokušavaju objasniti svrhu performansa. Uključeni su i zainteresirani slučajni prolaznici i njihove reakcije koje je najčešće zanimalo zašto Neža Knez to radi. Njena interakcija s ljudima je minimalna te im jedino govori kako želi imati čist i bijel kvadrat. Sustanarka komentira kako je taj čin svojevrsni privatni perfomans jer zapravo samo manji broj ljudi zna zašto to umjetnica radi, no upravo u tome je intrigantnost izvedbe jer daje priliku svakom prolazniku i promatraču da interpretira djelo na svoj način i tako se kritički osvijesti.
Na ovo djelo nadovezala bih se performansom konceptualne umjetnice Mierle Laderman Ukeles koja je u srpnju 1973. godine u gradu Hartfordu (Connecticut, SAD) čistila stepenište ispred muzeja Wadsworth Atheneum. Umjetnica je 22. srpnja osam sati čistila stepenište uz pomoć sredstava za čišćenje te se, za razliku od Neže Knez, premjestila i u interijer muzeja kao bi čistila predvorje. Iako je način izvođenja performansa bio sličan, princip i svrha im nisu potpuno jednaki. Svrha izvedbe Mierle Laderman Ukeles bio je poticanje rasprava oko feminizma, rada i vrijednosti uloženog rada, dok se Neža Knez fokusirala na pitanje društvene percepcije javnog prostora.
Mierle Laderman Ukeles, Hartford Wash: Washing, Tracks, Maintenance - Outside, 1973. (izvor fotografije)
Neža Knez umjetnica je koja je samostalnom izložbom u Galeriji AŽ potaknula mnoga pitanja i kritička mišljenja o temi javnog prostora. Djelo „Square“ izazvalo je mnoge reakcije slučajnih prolaznika, ali i promišljanja ponekih umjetnika i kritičara. Svatko je na svoj način percipirao i tumačio izvedbu umjetnice, što je bitno jer je time potaknuta kritička svijest promatrača koji samostalno pokušava odgonetnuti smisao kvadrata, ali i performansa čišćenja.
Osvrt je nastao u sklopu kolegija "Teorija i povijest povijesti umjetnosti" (nositeljica: dr. sc. Jasna Galjer) na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Josipe Lulić te ostvarenom suradnjom s umjetničkom organizacijom Atelieri Žitnjak / Galerijom AŽ (voditelj programa: Bojan Krištofić) gdje je 2019. godine održana izložba Neže Knez Studije prostora.
