„Bio je izuzetan predavač vedra duha. Studenti su uvijek voljeli komunicirati s njim.”
Tijekom proljetnog posjeta obitelji na otoku Korčuli razgovarala sam sa svojom bakom dr. sc. Alenom Fazinić, povjesničarkom umjetnosti, o njezinim studentskim danima te smo, dakako, došle i na studentima i danas omiljenu temu - profesori. Aleni Fazinić osobito je bio omiljen profesor Grgo Gamulin, pa mi je o njemu ispričala i nešto više.
Alena Fazinić rođena je 1930. g. u Kraljevu. Srbiji te je započela studij povijesti umjetnosti 1950. g. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je s temom barokne arhitekture u Dalmaciji, magistrirala na temu korčulanskog graditeljstva od 14. st. do 16. st. i doktorirala na temu korčulanskog graditeljstva od 16. st. do suvremenog doba pod mentorstvom dr. sc. Milana Preloga. Radila je kao višegodišnja ravnateljica Muzeja grada Korčule, vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti i počasna konzervatorica za područje južne Dalmacije.
Tijekom studija povijesti umjetnosti ističe kako su joj najupečatljiviji nastavnici ostali dr. sc. Milan Prelog i dr. sc. Grgo Gamulin s kojime je ostala u dugogodišnjem prijateljstvu.
Slika 1. Alena Fazinić, Grgo Gamulin i Diana Deša
Grgo Gamulin bio je stručnjak za slikarstvo i kiparstvo renesanse i baroka, a Milan Prelog za arhitekturu renesanse i baroka. Alena Fazinić ističe kako su u njeno vrijeme predavanja bila ciklička i dvosemestralna te je studij započela s kolegijima Renesanse i baroka. Premda putovanja u inozemstvo nisu bila moguća tijekom njenog studija, profesori Prelog i Gamulin tim više su se trudili približiti studentima njima osobito drage autore, poput El Greca i Caravaggija. Profesor Grgo Gamulin predavao je uz kolegije Renesanse i baroka također i kolegije Moderne umjetnosti te umjetnosti prve polovine dvadesetog stoljeća, no draži mu je bio predmet proučavanja likovne umjetnosti talijanske renesanse i baroka. Veoma skroman i blizak studentima, bio je poznat kao ‘Smeđa eminencija’, zato što je uvijek nosio isto smeđe odijelo. Alena Fazinić ističe kako su studenti često voljeli razgovarati s njim i izvan nastave te im je bio drag njegov humor. Nakon što je diplomirala te se zaposlila u Muzeju grada Korčule, ostala je u dugogodišnjoj dopisci s profesorom Gamulinom, te mi je pokazala zbirku pisama koje još uvijek čuva. Među njima izdvajam razglednicu s prikazom katedrale u Reimsu (oko 1210.) na kojoj piše kako je viša nego što je ikada zamišljao. Odnos profesora Gamulina s bivšim studentima nije stao samo na prijepisci. Naime, nizom godina organizirao je putovanja po Italiji i Francuskoj sa svojim kolegama te im i nakon smrti ostao u toplom sjećanju. Alena naš razgovor završava kako takvih predavača više ne može biti - Grgo Gamulin bio je izuzetan predavač vedra duha. Dostupan svima kojima su mu pristupali s interesom za ljepote njegove struke, još i danas ostaje u sjećanju kao jedan od ponajboljih znanstvenika u Hrvatskoj uopće.
