Ovogodišnji nastavak DA! Festivala ponovno je okupio studente s različitih smjerova arhitektonskih i umjetničkih fakulteta te iznova pokazuje da se umjetnost pojavljuje u raznovrsnim maštovitim oblicima. Sljedeći informativni tekstovi o studentima dizajna dokaz su da je kreativnost uma bezvremenska nit vodilja koja predstavlja put k boljoj budućnosti sa stilom koju možemo očekivati od navedenih autora.
Na samome početku mogli bismo podijeliti dizajne na tri kategorije: one potaknute prošlošću – plakat jugoslavenske formule, minikazališna predstava osmišljena kao timski rad, utilitarni mlin za namaz od maslina i drvena višenamjenska slagalica u različitim bojama; zatim na one inspirirane suvremenošću – čaše preoblikovane organskim mrljama za zajedničko ispijanje i čuđenje te portabilni ugodni naslonjač i na one koji se doimaju kao da su stigli izravno iz alternativnih svjetova ili budućnosti koja nam tek slijedi – izvanzemaljsko pismo bizarnog oblikovanja. Svih sedam studenata pohađa isti studij dizajna, no istovremeno izlažu različite umotvorine i svoje vlastite svjetove.
DIZAJN VIZUALNIH KOMUNIKACIJA
Tena Pezdevšek studentica je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njen rad – font Advena– nastao je za potrebe časopisa o izvanzemaljcima i čudnovatim događajima na našem planetu. Advena je primjer neobične i maštovite interpretacije fonta za koji je teško povjerovati da ga je stvorila ljudska ruka te kojim bi se zasigurno koristili mali zeleni prilikom boravka na planetu Zemlji. Sama riječ advena potječe iz latinskog jezika te ovisno o kontekstu poprima različita značenja: outsider, stranac ili izvanzemaljac. Dakle, simbolizira nešto što prosječnome pojedincu predstavlja enigmu, a njegovim osjetilima neistraženo područje. Svaki članak u časopisu jedinstveni je svijet za sebe jer se vizualni jezik konstantno razvija i mijenja poput zasebnog organizma. Slova su oblikovana prazninama i krivuljama različitih boja te proizvoljno zauzimaju prostor svake stranice.
Sven Vranješ student je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njegov rad pod zanimljivim naslovom 1969 DMB Formula – moderna prošlost, nastao je kao izravna intervencija u prošlost pomoću suvremene tehnologije. Potaknut slikom prve jugoslavenske formule iz 1969. izravno, poput vremeplova, povezuje prošlost i sadašnjost. Fragment prošlosti u obliku fotografije i eksperimentalna tipografija tvore jedinstveni prostor u kojemu „mašta postaje stvarnostˮ. Plakat B0 formata prikazuje bijeli tekst načinjen kontradiktornom kombinacijom podebljanih, nepodebljanih, ispunjenih i neispunjenih znakova na plavoj pozadini koji čitamo od dolje prema gore. Pažnja promatrača pada na središnju sliku formule koja je uokvirena tekstom poput vratnica, zbog čega je plakat posrednik između prošlosti (1969.) i sadašnjosti (2022.).
Mia Ribić studentica je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njen rad nosi naziv koji vam sigurno zvuči poznato – Bez trećeg. Naslov i koncept rada nastali su prema istoimenoj drami Milana Begovića u tri čina te vjerno nastavljaju zamisao teksta. Mia Rebić na maštovit i inovativan način mijenja i dodaje vlastita opažanja djelu – ulogu treće osobe koja ironično nedostaje u samoj knjizi iako se njezino prisustvo osjeti. Rad je zamišljen kao timski rad i vježba povjerenja u kojoj tri osobe istodobno drže kružno ispisani tekst i zajedno ga čitaju. Jedna osoba čita dok svi zajedno okreću kružni papir kako bi se pri završetku čitanja prve uloge sljedeća rečenica pojavila pred drugim sudionikom, tvoreći pri tome malu prijateljsku kazališnu predstavu među sobom.
INDUSTRIJSKI DIZAJN
Valentina Fuzul studentica je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Mala i praktična sprava imena Toorać izum je inspiriran stoljetnim postojanjem mlina Toraća i samom praksom berbe maslina. Toorać je svojom veličinom i namjenom izrazito praktičan interaktivni suvenir za izradu namaza od maslina. Sastavljen je od dva dijela: poklopca koji rotiranjem gniječi i posudice u obliku polukugle koja sadrži masline. Budući da većina osoba u 21. stoljeću ne posjeduje potrebno znanje o korištenju pravog mlina, upravo ovaj rad omogućuje prosječnom pojedincu da se barem malo približi tradicionalnom načinu pripreme prehrambenih proizvoda.
Lara Palijaš studentica je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Rijetko kada umjetnici imaju samo jedno područje interesa te njihovo zanimanje za različite tehnike, stilove i općenito razne mogućnosti utilitarnih rješenja čine svijet puno zanimljivijim i ugodnijim za život javnosti. Tako je Lara Palijaš preuzela predmet iz svakodnevice – standardne simetrijski oblikovane industrijske čaše – i time stvorila nešto ugodno oku, ali ujedno i korisno za kasnovečernje ispijanje pića u društvu prijatelja. Njezin rad Ćakulanje uz piće spaja funkcionalnost forme i oku ugodne organičke mrlje nalik zasebnim ekosustavima koje bi inače vidjeli samo u prirodi daleko od gradske sredine.
Lucija Kurtović studentica je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Često tijekom svakodnevnog obavljanja različitih poslova i obveza zaboravljamo na komfor vlastitog tijela. Naslanjamo se na zidove, stupove i sjedimo u različitim neudobnim pozama dok stojimo u redu za SC i menzu ili na tramvajskoj stanici željno čekajući tramvaj cijelu vječnost. Lucija Kurtović daje savršeno rješenje – Backhand - predmet za poznatog korisnika – naslon koji sa stilom spaja udobnost, praktičnost i dizajn. Rad je načinjen od isprepletene špage koja tvori napetu mrežu i savršeno prianja lumbalnom dijelu kralježnice te tako sjedinjuje mogućnost aktivnog naslanjanja, čekanja i mikro tjelovježbe u bilo kojem trenutku.
Dora Mihinjač studentica je dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njezin rad Igračka Đuro podsjeća na razdoblja djetinjstva kad smo se igrali drvenim geometrijskim tijelima koja su nas poticala na logičko razmišljanje o bojama, brojevima i time nas pripremala za daljnje obrazovanje. Igračka Đuro načinjena je od osam drvenih dijelova s magnetima u primarnim bojama od kojih svaki simbolizira težinu jednog elementa i magnetne metalne baze. Crvene kockice su najmanje, ali ujedno i najteže jer sadrže olovo, zatim slijede plavi i žuti elementi. Igra potiče istraživanje ravnoteže, ali i pronalaženje vizualne ravnoteže boja i oblika te nije namijenjena samo pojedincima, već i grupi prijatelja. Osim osnovne ideje istraživanja zakona fizike, rad pruža pomoć djeci, ali i odraslima pri nošenju sa stresom te istodobno, dok ga ne koristimo, može služiti kao lijepa skulpturalna nadopuna prostoru.
FRANKA PUHARIĆ
